II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Prijedlog zakona o provedbi Uredbe (EU) 2021/23 o okviru za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) osigurava provedbu Uredbe (EU) 2021/23 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o okviru za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana i o izmjeni uredaba (EU) br. 1095/2010, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 600/2014, (EU) br. 806/2014 i (EU) 2015/2365 te direktiva 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2007/36/EZ, 2014/59/EU i (EU) 2017/1132 (Tekst značajan za EGP) (SL L 22, 22. 1. 2021.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2021/23) koja je objavljena u Službenom listu Europske unije 22. siječnja 2021., a primjenjuje se od 12. kolovoza 2022. uz iznimku: članka 95. koji se primjenjuje od 4. srpnja 2020.; članka 87. stavka 2. koji se primjenjuje od 11. veljače 2021.; članka 9. stavaka 1., 2., 3., 4., 6., 7., 9., 10., 12., 13., 16., 17., 18. i 19., članka 10. stavaka 1., 2., 3., 8., 9., 10., 11. i 12., te članka 11. koji se primjenjuju od 12. veljače 2022.; članka 9. stavka 14. te članka 20. koji se primjenjuju od 12. veljače 2023. Središnje druge ugovorne strane imaju ključnu ulogu u osiguravanju stabilnosti financijskih tržišta s obzirom na to da preuzimaju rizik druge ugovorne strane tako što posreduju između prodavatelja i kupca te pružaju jamstva da se transakcija može dovršiti. Uredba (EU) 2021/23 predstavlja bitan element kojim se osigurava uredno funkcioniranje tog ključnog dijela infrastrukture tržišta kapitala. Uredba (EU) 2021/23 nacionalnim tijelima daje odgovarajuće alate za upravljanje krizama i rješavanje situacija u kojima središnje druge ugovorne strane uslijed značajnih poremećaja na tržištu mogu zapasti u poteškoće, što za posljedicu može imati nemogućnost ispunjavanja njihove osnovne funkcije. Pravila se temelje na istim načelima kao i okvir za oporavak i sanaciju koji se primjenjuje na banke, prilagođeno specifičnostima poslovanja središnje druge ugovorne strane u odnosu na banke. Novim pravilima smanjuje se vjerojatnost propasti središnje druge ugovorne strane uvođenjem učinkovitih poticaja za pravilno upravljanje rizikom. Također, u slučaju da se pojave financijske poteškoće, ovim se propisom stvaraju pretpostavke za očuvanje ključnih funkcija središnjih drugih ugovornih strana, a samim time i za očuvanje financijske stabilnosti. Time se ujedno doprinosi sprječavanju nastanka okolnosti u kojima bi bilo nužno da porezni obveznici snose troškove sanacije središnje druge ugovorne strane. Ovim Prijedlogom zakona se: - pojašnjava kako je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (u daljnjem tekstu: Agencija) nadležno tijelo kod oporavka središnjih drugih ugovornih strana sa sjedištem u Republici Hrvatskoj - imenuje Agenciju sanacijskim tijelom središnjih drugih ugovornih strana sa sjedištem u Republici Hrvatskoj - kao nadležno ministarstvo kod središnjih drugih ugovornih strana sa sjedištem u Republici Hrvatskoj imenuje Ministarstvo financija - omogućava i pojašnjava nacionalna provedba odredbi Uredbe (EU) 2021/23, posebno u dijelu primjene Stečajnog zakona, detalja primjene određenih sanacijskih instrumenata, ovlasti i odgovornosti Agencije i Ministarstva financija, posebno u dijelu korištenja državnih instrumenata za financijsku stabilizaciju - propisuju različite postupovne odredbe, uključujući nadzorne mjere, sudske postupke odnosno tužbe na izrečene mjere Agencije te - propisuju prekršajne odredbe za kršenja odredbi Uredbe (EU) 2021/23. Uredbom (EU) 2021/23 predviđena su tri koraka za sanaciju i oporavak središnjih drugih ugovornih strana. Kao prvi korak, središnje druge ugovorne strane obvezuju se izraditi planove oporavka, a Agencija planove sanacije središnje druge ugovorne strane, pri čemu Agencija ima ovlast naložiti središnjoj drugoj ugovornoj strani da poduzme odgovarajuće mjere ako utvrdi da postoje prepreke u provedbi sanacije. Kao drugi korak, središnje druge ugovorne strane mogu na temelju pripremljenog plana oporavka i u skladu s određenim pokazateljima održivosti poduzeti mjere oporavka. Te mjere uključuju pozive na gotovinsku uplatu upućene članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze, smanjenje vrijednosti kolaterala koji se svakodnevno pruža središnjoj drugoj ugovornoj strani (takozvana korekcija dobitaka od varijacijskog iznosa nadoknade) i upotrebu vlastitih sredstava središnje druge ugovorne strane. Nadalje, Agencija će moći intervenirati u ranoj fazi, tj. prije nego što problemi postanu kritični, a financijska se situacija nepovratno pogorša. Primjerice, može od središnjih drugih ugovornih strana zatražiti da poduzmu određene mjere iz svojeg plana oporavka ili promijene svoju poslovnu strategiju, pravnu ili operativnu strukturu. Kao treći korak, ako dođe do propasti središnje druge ugovorne strane, odnosno ako mjere iz plana oporavka nisu dovoljne da bi se osigurao kontinuitet ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane, Agencija će moći upotrijebiti sanacijske instrumente. Oni obuhvaćaju: (djelomičan) raskid ugovora središnje druge ugovorne strane, korekciju dobitaka od varijacijskog iznosa nadoknade, otpis kapitala središnje druge ugovorne strane, poziv članovima sustava poravnanja na gotovinsku uplatu, prodaju središnje druge ugovorne strane ili dijela njezina poslovanja ili osnivanje prijelazne središnje druge ugovorne strane. Iako se izvanredna javna potpora može pružiti kao krajnja mjera u pojedinim ograničenim slučajevima, o čemu odlučuje Ministarstvo financija, svrha sanacijskih mjera jest zajamčiti da odgovarajući dio gubitaka snose dioničari odnosno smanjiti na najmanju moguću mjeru razmjere u kojima trošak propasti središnje druge ugovorne strane snose porezni obveznici te osigurati povrat sredstava poreznih obveznika u najvećoj mogućoj mjeri. Nadalje, Uredbom (EU) 2021/23 mijenjaju se Direktiva (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava (Tekst značajan za EGP) (SL L 169, 30. 6. 2017.), Direktiva 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje (Tekst značajan za EGP) (SL L 142, 30. 4. 2004.) i Direktiva 2007/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o izvršavanju pojedinih prava dioničara trgovačkih društava uvrštenih na burzu (SL L 184, 14. 7. 2007.), a koje sadržavaju pravila o zaštiti dioničara i vjerovnika središnjih drugih ugovornih strana koji su obuhvaćeni područjem primjene tih direktiva. U okolnostima u kojima sanacijska tijela moraju brzo djelovati na temelju Uredbe (EU) 2021/23 tim bi se pravilima mogla ometati sanacijska tijela pri djelotvornoj provedbi mjera sanacije i primjeni sanacijskih instrumenata i ovlasti. Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 173, 12. 6. 2014.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/59/EU) već sadrži takva odstupanja te su ista proširena i na mjere poduzete na temelju Uredbe (EU) 2021/23. Kako bi se dioničarima zajamčila najviša moguća razina pravne sigurnosti, odstupanja su jasno i usko definirana te se njima smije koristiti samo u javnom interesu i nakon što su ispunjeni uvjeti za pokretanje sanacije, a ona se definiraju ovim Prijedlogom zakona i njima se u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske implementiraju izmjene navedenih direktiva. Kako bi se sanacija središnjih drugih ugovornih strana djelotvorno provela, zaštitne mjere predviđene Direktivom 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2002. o financijskom kolateralu (SL L 168, 27. 6. 2002.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2002/47/EZ) ne primjenjuju se ni na kakva ograničenja izvršenja ugovora o financijskom kolateralu ili učinaka ugovora o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima, ni na bilo koju odredbu o konačnom netiranju ili prijeboju predviđenu Uredbom (EU) 2021/23. Ova izmjena Direktive 2002/47/EZ se implementira ovim Prijedlogom Zakona, kao i izmjena Direktive 2014/59/EU kako bi se iz područja primjene sanacije kreditnih institucija isključili subjekti koji također imaju odobrenje za rad u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (Tekst značajan za EGP) (SL L 201, 27. 7. 2012.).
