II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Ocjena stanja Dana 22. svibnja 2019. godine, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, objavljena je Direktiva (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (u daljnjem tekstu: Direktiva o digitalnom sadržaju). Sukladno članku 24. stavku 1. Direktive o digitalnom sadržaju, države članice do 1. srpnja 2021. donose i objavljuju odredbe potrebne radi usklađivanja s predmetnom Direktivom, a koje se primjenjuju od 1. siječnja 2022. Svrha Direktive o digitalnom sadržaju je doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta uz istovremeno osiguravanje visokog stupnja zaštite potrošača utvrđivanjem zajedničkih pravila o određenim zahtjevima u pogledu ugovora između trgovaca i potrošača o isporuci digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga, posebno pravila o usklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom, pravnim sredstvima u slučaju neusklađenosti ili neisporuke te načinima ostvarivanja tih pravnih sredstava, i preinaci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge. Naime, u kontekstu digitalnih sadržaja i usluga, postoji pravna praznina u zakonodavstvu Europske unije, a u većini država članica nema posebnog nacionalnog zakonodavstva koje sveobuhvatno uređuje navedeno područje. Osim toga, i u onim segmentima u kojima je navedeno područje uređeno u određenim državama članicama Europske unije, pravna uređenja se razlikuju od države do države. Naime, u nekim državama članicama isporuka digitalnih sadržaja može biti uređena propisima o prodaji, u drugima propisima o uslugama ili najmu. Zbog tih razlika poduzeća imaju dodatne troškove, a potrošači manje povjerenja u prekograničnu kupnju. Direktiva o digitalnom sadržaju odnosi se na isporuku digitalnog sadržaja te obuhvaća: podatke koji se proizvode i isporučuju u digitalnom obliku (npr. glazba, internetski videozapisi itd.), usluge kojima se omogućuju stvaranje, obrada ili pohrana podataka u digitalnom obliku (npr. pohrana podataka u oblaku), usluge kojima se omogućuje razmjena podataka (npr. Facebook, YouTube itd.) te sve trajne nosače podataka koji se rabe isključivo kao nosači digitalnog sadržaja (npr. DVD-ovi). Over the top (OTT) interpersonalne komunikacijske usluge, paketi ugovora i obrada osobnih podataka također su uključeni u područje primjene Direktive o digitalnom sadržaju. Direktivom o digitalnom sadržaju prvi se put nudi prilika za rješavanje pitanja koje se tek počelo razvijati u zakonodavstvima nekih država članica i koje još nije usklađeno na razini Europske unije, a odnosi se na pravne lijekove dostupne potrošačima u slučaju neusklađenosti isporučenog digitalnog sadržaja. Osiguravanje boljeg pristupa potrošača digitalnom sadržaju i digitalnim uslugama i omogućavanje poduzećima da lakše isporučuju digitalni sadržaj i digitalne usluge mogu doprinijeti poticanju digitalnoga gospodarstva i općeg rasta. Direktiva o digitalnom sadržaju temelji se na načelu maksimalnog usklađivanja, što znači da države članice ne mogu odstupati od zahtjevâ propisanih u predmetnoj Direktivi. Međutim, zemljama Europske unije daje se prostora da nadiđu zahtjeve u pogledu određenih aspekata, posebno kako bi zadržale razinu zaštite potrošača koja se već primjenjuje na nacionalnoj razini. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kao tijelo nadležno za područje zaštite potrošača i digitalnog gospodarstva prepoznaje važnost potrebe za harmonizacijom nacionalnog zakonodavstva sa predmetnom Direktivom, zbog potrebe pravilnog funkcioniranja tržišta Europske unije. Svrha Prijedloga zakona o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) je doprinijeti pravilnom funkcioniranju i bržem rastu jedinstvenog digitalnog i unutarnjeg tržišta Europske unije uklanjanjem ključnih prepreka povezanih s ugovornim pravom koje ometaju prekograničnu trgovinu. Nadalje, smanjit će se nesigurnost s kojom se suočavaju poduzeća i potrošači zbog složenosti pravnog okvira i troškova poduzeća nastalih zbog razlika u ugovornom pravu među državama članicama. Osim toga, povećat će se povjerenje potrošača osiguravanjem jedinstvenih pravila s jasnim pravima potrošača. Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom te posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći Ovim se zakonom u hrvatski pravni sustav prenosi Direktiva (EU) 2019/770 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga (SL L 136, 22.5.2019, str.1). Također, utvrđuju se pravila koja se odnose na ugovore za isporuku digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga, posebno: pravila o usklađenosti s ugovorom i pravna sredstva za slučaj neusklađenosti ili neisporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge. Digitalni sadržaj uključuje računalne programe i mobilne aplikacije, kao i videosadržaje i zvučne datoteke u digitalnom obliku. Digitalne usluge uključuju, primjerice, usluge računalstva u oblaku i društvene medije. Područje primjene se odnosi na svaki ugovor u kojem trgovac isporučuje potrošaču digitalni sadržaj ili digitalne usluge, a potrošač plaća ili se obvezuje platiti cijenu. Primjenjuje se i kada potrošač ne plati cijenu, ali dostavlja ili se obvezuje dostaviti osobne podatke trgovcu, osim ako se dostavljeni osobni podatci obrađuju isključivo u svrhu isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge ili kako bi trgovac bio u skladu s pravnim zahtjevima. Od primjene ovoga zakona izuzeti su ugovori o: kupoprodaji robe (koji su uređeni Direktivom (EU) 2019/771), pristupu internetu; tekstualne poruke (kao što su SMS poruke), uz iznimku brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, zdravstvenoj skrbi, uslugama kockanja, financijskim uslugama, softveru koji trgovac nudi na temelju besplatne i otvorene licence (pri čemu se ne plaća cijena, a osobni podatci koje potrošač dostavi obrađuju se isključivo u svrhu poboljšanja tog konkretnog softvera), digitalnom sadržaju kada je on dio nastupa ili događanja, poput digitalnih kinematografskih projekcija, digitalnom sadržaju koji pružaju tijela javnog sektora. Potrošači se ne osjećaju uvijek sigurnima pri prekograničnoj kupovini, a posebno pri kupovini na internetu. Jedan od glavnih čimbenika za pomanjkanje osjećaja sigurnosti potrošača jest nesigurnost u pogledu njihovih ključnih ugovornih prava i nedostatak jasnog ugovornog okvira za digitalni sadržaj ili digitalne usluge. Brojni potrošači nailaze na poteškoće u pogledu kvalitete ili pristupa digitalnom sadržaju ili digitalnim uslugama. Na primjer, dobivaju pogrešan ili neispravan digitalni sadržaj ili digitalne usluge ili ne mogu pristupiti predmetnom digitalnom sadržaju ili toj digitalnoj usluzi. Stoga potrošači trpe financijsku i nefinancijsku štetu. Kako bi se riješili takvi problemi, poduzeća i potrošači trebali bi se moći osloniti na potpuno usklađena ugovorna prava u određenim ključnim područjima u pogledu isporuke digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga širom Unije. Potpuna usklađenost nekih ključnih regulatornih aspekata znatno bi povećala pravnu sigurnost za potrošače i poduzeća. Usklađenim pravilima potrošačkog ugovornog prava u svim državama članicama poduzećima, a posebno malim i srednjim poduzećima, olakšala bi se isporuka digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga širom Unije. Ona bi poduzećima pružila stabilno okružje ugovornog prava pri isporuci digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga u drugim državama članicama. Također, spriječila bi se fragmentacija prava koja bi proizašla iz pojedinačnih zakonodavnih prijedloga zemalja članica. Slijedom navedenoga, ovim se Zakonom propisuju pravila o: 1) usklađenosti digitalnog sadržaja ili digitalne usluge s ugovorom na način da se odrede subjektivne i objektivne pretpostavke i rokovi sukladno kojim se smatra da je digitalni sadržaj ili usluga usklađena 2) načinima isporuke digitalnog sadržaja ili digitalne usluge 3) preinaci digitalnog sadržaja ili digitalne usluge u smislu određivanja pretpostavki i uvjeta pod kojima je takva preinaka dopuštena 4) pravnim sredstvima u slučaju kršenja odredbi zakona, i to: a) propisivanje ovlaštenih tijela za provođenje nadzora nad provedbom odredaba zakona b) propisivanje prikladnih i učinkovitih prekršajnih sankcija u slučaju da trgovac postupa protivno odredbama ovoga zakona. Donošenjem Zakona izvršit će se pravovremeno i potpuno usklađivanje sa europskim zakonodavstvom u području isporuke digitalnog sadržaja ili digitalnih usluga. Nadalje, zajamčit će se pravna sigurnost popunjavanjem pravnih praznina koje se odnose na određene aspekte ugovora o isporuci digitalnog sadržaja i digitalnih usluga, smanjiti troškovi za poduzeća i povisiti razina zaštite potrošača. Sveukupno gledano, ojačat će se povjerenje potrošača i potaknuti poslovna aktivnost diljem Europske unije. Osim navedenoga, ovim se zakonom nastoji, uz visok stupanj zaštite potrošača, ostvariti preduvjete za stvarno jedinstveno digitalno tržište, povećanje pravne sigurnosti i smanjenje troškova transakcija, te prilagodbe različitim pravnim okvirima, osobito za mala i srednja poduzeća.