II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Zakon o sustavu civilne zaštite (Narodne novine, br. 82/15, 118/18 i 31/20) stupio je na snagu 1. kolovoza 2015. Zakonom se uređuje sustav i djelovanje civilne zaštite, prava i obveze tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih i fizičkih osoba, osposobljavanje za potrebe sustava civilne zaštite, financiranje civilne zaštite, upravni i inspekcijski nadzor nad provedbom tog Zakona i druga pitanja važna za sustav civilne zaštite. Zakonom o sustavu civilne zaštite se u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. godine o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ (Tekst značajan za EPG) (SL L 197, 24. 7. 2012.). Europska komisija pokrenula je postupak povrede prava, pismo službene obavijesti povreda br. 2019/2273, zbog neispravnog prenošenja u nacionalni pravni sustav članka 3. točaka 5., 7. i 8., članka 6. stavka 3., članka 10. stavka 3., članka 11., članka 12. stavaka 1., 2. i 3. te stavaka 5., 6. i 7., članka 13. stavaka 1. i 2., članka 14. stavaka 2. i 4., članka 15., članka 17., članka 19. stavka 1. i članka 20. stavaka 2., 3., 4. i 5. te stavaka 7. i 8. navedene Direktive. Nadležnosti koje su prenesene na Ministarstvo unutarnjih poslova sadržane su u člancima 12. i 14. Direktive. Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o sustavu civilne zaštite uklonit će se nepravilnosti u prenošenju navedene Direktive te izvršiti dodatno usklađivanje iz područja nadležnosti Ministarstva unutarnjih poslova. S time u vezi potrebno je u Zakon o sustavu civilne zaštite uvrstiti definicije pojmova: domino-efekt, opasna tvar, operater, područje postrojenja i Vanjski plan, propisati obvezu donošenja Odluke o izradi Vanjskog plana bez odgađanja, obvezu pravovremenog dostavljanja usklađenih podataka od strane operatera, kao i uspostaviti nadzor nad pravovremenošću donošenja Vanjskog plana. Jasnije se razrađuje obveza pružanja preispitanih i usklađenih informacija svim osobama koje bi mogle biti pogođene velikom nesrećom, određuje se nadležno tijelo za pružanje tih informacija te propisuje obveza obavješćivanja druge države o obrazloženoj odluci da nema prekogranične opasnosti od velike nesreće i obvezi izrade Vanjskog plana.