II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI Stečajni zakon („Narodne novine“, br. 71/15. i 104/17; u daljnjem tekstu: Zakon) donesen je u lipnju 2015., a stupio je na snagu 1. rujna 2015. Potreba za donošenjem izmjena i dopuna Zakona proizlazi iz potrebe učinkovitijeg rješenja problema nesolventnosti poslovnih subjekata uslijed nastupa posebnih okolnosti radi proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2. Upravo te posebne okolnosti ukazale su na hitnu potrebu da se svim sudionicima stečajnog postupka što je više moguće osigura daljnje provođenje istog i u takvim zahtjevnim novonastalim okolnostima. Međutim, namjera je predloženih izmjena i dopuna da iste budu primjenjive i korisne i nakon prestanka navedenih posebnih okolnosti. Nesolventnost je životna činjenica u svijetu dinamičnog i modernog gospodarstva. Otprilike polovina poduzetnika posluje kraće od pet godina, a otprilike svake godine njih gotovo 200.000 diljem Europske unije suočava se sa nesolventnosti i kao rezultat toga milijuni ljudi ostaju bez posla. To znači da znatan broj poduzetnika u Europskoj uniji svaki dan propadne. No, taj je broj u porastu – broj nesolventnosti udvostručio se od početka COVID krize, a taj trend se nastavlja. Iako je predstečajni i stečajni zakonodavni okvir u proteklih nekoliko godina u Hrvatskoj značajno poboljšan, među sudionicima tih postupaka i dalje prevladava mišljenje kako je sadašnji nesolvencijski sustav još uvijek opterećen nepotrebnim formalnostima i kako stečajni postupak zna trajati poprilično dugo, što može spriječiti efektivno restrukturiranje održivih dužnika te očuvanje već stvorene vrijednosti. U cilju uspješnog sudjelovanja u tečajnom mehanizmu ERM II i uvođenja eura Republika Hrvatska se obvezala na provedbu više mjera u reformskim područjima koja su od velike važnosti za ostvarivanje visokog stupnja održive ekonomske konvergencije i uspješno sudjelovanje u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije. Naglasak je na jačanju nacionalnog stečajnog okvira u skladu s Direktivom (EU) 2019/1023 (o izmjeni Direktive (EU) 2017/1132 o restrukturiranju i nesolventnosti) o okvirima za preventivno restrukturiranje, otpustu duga i zabranama te o mjerama za povećanje učinkovitosti postupaka koji se odnose na restrukturiranje, nesolventnost i otpust duga. Prijenos obveza proizišlih iz Direktive o restrukturiranju i nesolventnosti bit će dio šireg skupa aktivnosti s ciljem unaprjeđenja postojećega pravnog okvira predstečjnog i stečajnog postupka. Unaprjeđuje se postojeći pravni okvir za stečajne upravitelje na način da će se uspostaviti restriktivniji ulaz u profesiju, pojačati uloga početnog, ali i kontinuiranog stručnog usavršavanja, redefinirati sustav lista A i B, sustav dodjele predmeta, sustav nadzora nad radom stečajnih upravitelja te ojačati sustav profesionalne odgovornosti stečajnih upravitelja. Razvit će se sustav prikupljanja dodatnog skupa podataka o: prosječnom trošku svake vrste postupka; prosječnim stopama oporavka za osigurane i neosigurane vjerovnike; broju poduzetnika koji su, nakon što su prošli postupak koji je doveo do otpusta duga nesolventnih poduzetnika, pokrenuli novi posao i broju izgubljenih radnih mjesta povezanih s postupcima restrukturiranja i stečajnim postupcima. Razvijaju se mehanizmi i alati ranog upozoravanja koji će signalizirati dužnicima u financijskim problemima da je potrebno djelovati bez odgađanja kako bi se izbjegao stečaj te kako bi na vrijeme mogli pristupiti restrukturiranju poslovanja koje je u problemima, Osigurava se da održivi poslovni subjekti i poduzetnici u financijskim poteškoćama imaju pristup učinkovitijem nacionalnom okviru za preventivno restrukturiranje (predstečajni postupak) koje će im omogućiti nastavak rada. Poboljšava se položaj radnika u stečajnom postupku jer će se, među ostalim, osigurati da stečajni upravitelj odnosno sud na vrijeme obavijeste HZZO o stečaju, a kako prava radnika iz zdravstvenog osiguranja ne bi bila dovedena u pitanje. Nesolventnim ili prezaduženim poduzetnicima omogućit će se da iskoriste potpuni otpust duga nakon razumnog razdoblja čime im se omogućuje nastavak poslovanja. Provedba navedenih mjera u reformskom području pravosuđa rezultirat će poboljšanjem trenutačno negativnog stava prema stečajnom postupku (kao postupku koji je prvenstveno usmjeren na likvidaciju imovine dužnika) od strane domaćih stranaka, ali i međunarodnih investitora, čime bi se ujedno poboljšalo i opće poslovno okruženje i poslovni običaji. Cilj je poticanje održivih poduzetnika na restrukturiranje u ranoj fazi kako bi se spriječila nesolventnost i nastavilo poslovanje. Potrebno je promjenom zakonodavstva propisati rješenja kojima će se uravnotežiti postojeći sustav predstečajnog i stečajnog postupka te ga dodatno unaprijediti uvažavajući sve potrebe da se stečajni i predstečajni postupak provodi brzo, učinkovito i ekonomično te da održiva poduzeća i poduzetnici u financijskim poteškoćama imaju pristup učinkovitim nacionalnim okvirima za preventivno restrukturiranje koji im omogućavaju nastavak rada. Dugotrajnost stečajnih postupaka jedan je od problema koji je stalno prisutan od stupanja na snagu Stečajnog zakona. Vezano za dugotrajnost stečajnih postupaka, dugotrajnost ostalih vrsta sudskih postupaka koji proizlaze iz otvorenog stečajnog postupka, također je jedan od značajnih problema koji je od utjecaja na neriješene odnose sa stečajnim dužnikom.
